XS
SM
MD
LG

Srpskocrnjanska "Budućnost’’ - na razmeđu između želja i realnosti

Goran Vlaučin - golgeter ‘’Budućnosti i cele Lige - foto: Arhiva kluba/Dragan PEJIĆ

Sudeći po minuloj prolećnoj polusezoni Crnjani su apsolutni favoriti predstojećeg prvenstva u Vojvođanskoj zoni ‘’Istok’’. Kako i ne bi bili kad su pobedili na 14 utakmica, izgubili samo u Žitištu - i to uz ‘’čudne odluke’’ sudija! I kako im je kostur tima ostao na okupu štaviše neznatno pojačan, logično je zaključiti da će se pobednički niz nastaviti a to bi trebalo biti dovoljno za šampionsku titulu. Zar ne?

Međutim, kraj nikada ne znači još bolji početak, a pitanje je i da li Crnji neophodan? No, pre nego što nešto opširnije elaboriramo aktuelni trenutak Crnjanskog fudbala, njegove večne dileme, Scile i Haribde, teškoće i ambicije, recimo prvo ono što je trenutno dnevna vest. Najnovija je da je za trenera tima postavljen 32. godišnji Aleksandar Basta - Sale, dosadašnji pomoćni trener otpuštenog Milenka Zečevića - Zeke.

Ponikao je u pionirima ‘’Budućnosti’’, godinu dana trenirao u ‘’Dinamu’’ iz Kijeva (majka mu je bila Ruska balerina, danas direktorica Gimnazije u Crnji) i već kao 16-godišnjak postao prvotimac Crnjana. Na žalost, debitovao je u martu a već u novembru imao težak prelom noge, godinu dana nosio gips i posle dvogodišnje rehabilitacije morao da prestane sa igranjem. Završio je studije ruskog jezika koji već 6 godina predaje u crnjanskoj Gimnaziji i u osnovnoj školi u Radojevu. U međuvremenu je završio Višu trenersku školu i godinama bio ili pomoćni trener timovima u Vojvoda Stepi i Crnji ili trener omladinskih selekcija. Rečju - iako mlad, iskusan je trener!

S kakvim ambicijama je preuzeo tim i šta u radu misli menjati u odnosu na dosadašnji rad sa Zekom?

- Sa Zekom sam, kao pomoćnik, radio tri godine u Stepi i prošlu sezonu u Crnji. Sjajan je trener i puno sam toga naučio. U Kijevu, gde smo živeli jedno vreme, sam upoznao i zavoleo legendarnog trenera Valeri Labanovskog. Pristalica sam njegove trenerske filozofije, izučavam njegove knjige, pregledam video kasete i trudim se, ako nije neskromno reći, uz naučeno od Zeke i njega, izgraditi vlastiti trenerski senzibilitet i identitet. Eto to je moja i opsesija i ambicija! Život i vreme će pokazati da li sam i koliko u tome uspeo.

U odnosu na prošlogodišnji fond igrača - ko je otišao, ko došao, da li je tim jači ili slabiji i postoji li potreba za još nekim pojačanjem?

- Otišli su Novosađani Vukčević i Radojičić, Radivojac i Savin su otišli na studije u Beograd i vratiće se kad god ustrebaju, iz Novog Sada je stigao iskusni i veoma kvalitetni centarfor Srđan Matić koji je igrao u kruševačkom prvoligašu i Internacionalu iz Mađarske. Iz Vojvoda Stepe nam je stigao njihov najbolji fudbaler - Zoran Kuburović, raniji centarfor a sada centarhalf. Najveće pojačanje će ovih dana, obećao je, stići iz Kikinde - levokrilni polušpic Nebojša Đukić, koji je već igrao za Crnju i ostavio sjajan utisak. On doduše još nije potpisao pristupnicu, čeka još koji dan da vidi hoće li ga Kikinda postaviti za pomoćnog trenera. Konačno - vratio nam se mlađani Đorđe Stoićev koji će sa MilutinomTominom biti naš bonus. Sve u svemu, imamo sjajna 24 igrača od kojih ću moći sastaviti odličan tim. 

Da li je, i koje, imperative je postavila uprava kluba za predstojeću sezonu?

- Da, kao i minule sezone, igramo lepo, efikasno i plasiramo se u vrh tabele. Ako baš ne budemo šampioni ono bar vicešampioni !

Kako ocenjujete kvalitet klubova u Ligi - ko su favoriti za visok plasman?

- Kao i uvek ima dobrih, manje dobrih i slabih timova. Ne znam ko sa kakvim timom ulazi u prvenstvo, jedino čujem da su se Omoljhica i Karađorđevo bitno pojačali i da najavljuju šampionsku titulu. kaže Basta.

Aleksandar Basta - Sale - foto: lična arhiva/:D.Pejić

A ono što nije dnevna vest no sveobihvatnija priča o crnjanskom s fudbalu, je nešto složenije priča. Prvo i osnovno pitanje koje se svake godine iznova postavlja je treba li Srpskoj Crnji fudbalski klub u višem rangu takmičenja od sadašnjeg? Varoš sa tek nešto oko 5.000 stanovnika ima lepu stogodišnju fudbalsku tradiciju ali interesovanje za fudbal je poslednjih godina bitno opalo. To najbolje pokazuje 100-150 gledalaca koji u proseku dolaze na utakmice. Navijanja gotovo i nema, pozorišna atmosfera to potvrđuje. Konačno, u ekipi je u poslednjih nekoliko godina više fudbalera sa strane no Crnjana, a svi bi radije gledali momke iz sela no one sa strane, ne samo iz okolnih sela, Kikinde, Zrenjanina pa čak i iz Novog Sad, kako je sada. Konačno - finansije. Samo takmičenje nije jeftino (troškovi putovanja - prevoz za sportiste i sportske stručnjake koji neposredno učestvuju u realizaciji programa; troškovi kupovine sportske opreme (dresovi, trenerke, torbe, lopte i dr.) i rekvizita; troškovi kotizacije za učešće na takmičenju; troškovi prilagođavanja sportskog objekta zahtevima održavanja određenog takmičenja; honorari, dnevnice i ugovorne obaveze sportista i sportskih stručnjaka koji učestvuju na pripremama, odnosno sportskom takmičenjima; troškovi kotizacije za organizaciju sportskog takmičenja; ostali troškovi (komunalnih usluga, PTT troškovi, internet, nabavka kancelarijskog materijala i sl.)... dovedeni igrači traže svoju apanažu a ni premije prvotimaca nisu beznačajne.

A Klub je u konstantnoj besparici jer je bez sponzora i funkcioniše od slučaja do slučaja na ‘’mrvicama’’ koje dobije od mesne zajednice i opštine. Rečju - objektivno, za FK ‘’Budućnost’’ bi veliki uspeh bio da ostane tu gde je - plasira se u gornjem delu tabele, njenoj sredini ili pri dnu - a ne bude neizvesnosti oko opstanka, da nepravi finansijske minuse, da stvori kakvu takvu lepu i efikasnu igru i da afirmiše ber ponekog mlađeg igrača iz svog mesta! Malo li je?!

Međutim, u Srpskoj Crnji je uvek bilo, ima i biće ambicioznih entuzijasta koji, uprkos svemu rečenom, smatraju da Budućnost treba da igra u višem rangu takmičenja, navodeći za to sledeće razloge: Zasićenost meštana nižim rangovima takmičenja Tradicija duga 100 godina Brojne fudbalske legende ovde ponikle a afirmisale se u višim rangovima takmičenja Dobar potencijal crnjanskih fudbalera koji sada igraju ili u Budućnosti ili u drugim klubovima Tri dobra trenera iz mesta (doskora Zečević, od nedavno Basta i Savin) Stadion ‘’Stevo’’ je od nedavno superkonforan. Rukovodstvo kluba je bitno ojačano postavljanjem Mileta Todorova - Štuke za klupskog menadžera. Bogatstvo sela koje je moguće dobrim marketingom uključiti u finansiranje kluba… Igrali su Crnjani kratko u Vojvođanskoj i Banatskoj ligi ali davno i bez većeg uspeha. Sada to žele ponovo, maker nakratko, tek toliko da se u selu nešto dešava, jer znaju da "’voda koja se ne ustalasava počinje da zaudara".!

Drugo, Crnjani se sa ponosom ističu brojne igrače koji su poslednjih decenija odavde otišli i afirmisali se u klubovima viših rangova takmičenja: Čeda Sentin, braća Veljko i Rajko Aleksić i Vukov u Vojvodini, Sretko Zeljković u drugoligaškom YU Dinamu iz Pančeva, Mile  Jovin u Zvezudi, Dragan Zečevića u Kikindi i Olimpiji, Milan Marić u Proleteru i Radničkom, Milankov u Proleteru i Crvenki, Veljko Plazinić u Zemunu, Lazičić u Novom Sadu, Živkov u Kikindi, Ždrnja u Apatinu i Novom Sadu, Darko Jovandić i Saša Babića u prvoligaškom Banatu iz Banatskog Dvora, Marko Kovačević u Inđiji…

Trenutno je svima interesantan mlađani  šesnaestogodišnjak Dušan Došlo – Šolaja koga je iz Crnje odveo, još pre tri godine, niko drugi nego beogradski Partizan, smatrajući ga ekstratalentom i nadom svog kluba. A da kontinuitet ne presušuje, potvrđuje i 12. godišnji Luka Kulundžić, čudo od talenta, koji je odveden u zrenjaninsku školu fudbala ‘’Bambi’’, dečak kome se smeši sjajna karijera, Dakle - Crnja je od uvek bila rasadnik talenata pa svi kažu - što ne bi bila i u godinama koje slede regrutujući ih za svoj klub u višem rangu takmičenja.

U prvom timu trenutno su visokokvalitetni fudbaleri iz Crnje: Živkov, Kondić, Markov, Nemanja Kovačević, Stojičić, braća Tomin, Savin, Perin i Prokin. Marko Kovačević, Topić i mlađani Šolaja su u Inđiji, Zrenjaninu i Partizanu. Prva dvojica bi se rado vratila u Crnju kad bi ih pozvali da pomognu u osvajanju šampionske titule, a Partizan je najavio da će uskoro Šolaju poslati na kaljenje u Teleoptik, a on bi rađe kod roditelja u Crnju gde bi bio dragoceni ‘’bonus’’ Budućnosti. Nakon 12-godišnjeg rada u klubu - što sa mlađim kategorijama što sa prvim timom, Milenko Zečević - Zeka od početka ovog prvenstva, po odluci menadžera Štuke, nije više trener prvog tima. Možda je to šteta jer je ‘’skockao’’ i uigrao sjajan tim i za veće domete od ove lige. Na njegovo mesto postavljen je njegov dosadašnji pomoćnik Aleksandar Basta - Sale, mladić koji je bio, kao i nedavno preminuli mu otac Zoran, sjajan fudbaler, ali je zbog teške povrede rano prestao sa igranjem, pa se posvetio trenerskom pozivu. Pomoćnik će mu biti Goran Savin - Uča koji je više od decenije stajao na golu Budućnosti. Još uvek nije postavljen trener omladinskog pogona, ali uskooro će. Stadion ‘’Steva’’ je minulog proleća bitno osavremenjen. Pokrivene su tribune a na njih ugrađena plastična sedišta, montiran elektronske semafor, na 8 stubova postavljeni reflektori za osvetljenje terena, ugrađen novi, savremeni sistem za zalivanje terena… Rečju - lepo je, funkcionalno i konformno sve na stadionu koji od nedavno nosi ime zimus preminulog legendarnog crnjanskog igrača i trenera Steve Drinića! Klub vodi mala ali odabrana ekipa fudbalskih znalaca i entuzijasta. Predsednik je Darko Števijan, član predsedništva Stanko Kovaćević - Ćo, sekretar Zlatko Vasiljević - sva trojica nekadašnji igrači ovog kluba, a menadžer kluba od nedavno je biznismen i političar Mile Todorov Štuka. Naravno da bi u sve trebalo uključiti još nekoliko pojedinaca, pre svih predstavnike potencijalnih sponzora, biznismene i intelektualce, stručnjake za operativni marketing. Dragocena je pomoć još nekolicine ljudi ali oni iz skromnosti ne žele da se pominju po medijima jer u Crnji svi znaju ko su ti ljudi. Na kraju, naravno ne i najmanje bitno - o finansijama. U poslednjih nekoliko godina’ ’Budućnost’’ skromno ali kontinuirano pomažu samo opština Nova Crnja, mesna zajednica Srpska Crnja i komunalno javno preduzeće ‘’8. avgust’’. Iako u Crnji, a i izvan nje, postoji nekoliko izuzetno imućnih pojedinaca koji bi mogli da pomognu, za sada se oglasio samo Živa Savim, simpatizer kluba iz Crnje koji živi u Australiji. Poslao je tri najkvalitetnije lopte koje postoje na svetskom tržištu i dve garniture dresova! Svaka mu čast.

Crnja je relativno malo selo, bez neke značajnije industrije ali ne i bez imućnih pojedinaca koji bi mogli, kad bi hteli i kad bi ih neko marketinški dobro motivisao, bitno da pomognu. Ni relativno mali pogoni nisu bez potencijala i mogućnosti da pomognu. Tu pre svega mislimo na uljaru ‘’Banat’’, moćnog zemljoposednika Racu - njegov ‘’Agro Crnja’’, elektranu - Biogas, veliku farmu brojlera kompanije MATIJEVIĆ, ugostiteljski dragulj – Kaštel, restoran Milana Radakovića Grofov merak, trgovinsku firmu Milana Šuše STR Nada, NIS Petrol, GOMEX, Per Su, obuću GRUBIN, MERKATA-GLUŠAC, stolarski pogon za proizvodnju paleta, vrata i pogrebnih sanduka ‘’Lipa’’, te imućne meštane: Ljubu Milankova , Zorana Zečevića, Peru Milankova, Branka Lazičića, Nikolu Tomina, Žarka Tešina, Slobodana Arsina, Jovicu i Mileta Lakovića…

Kada bi svako od njih za sport u Crnji- ne samo fudbal no i rukomet i košarku - godišnje odvojio samo po nekoliko hiljada evra (po principu koliko ko može) to u svojim bilansima ne bi ni osetili, a osvetlali bi i svoj obraz i doprineli prosperitetu crnjanskog sporta!

Razgovarali smo sa nekima od njih. Svi kažu da su i te kako voljni da pomognu, ali za to ih nikad niko ni za šta nije pitao! Logično - niko nije tolika ‘’stipsa’’, bez časti i obraza da neće da pomogne svoju mladež!!! Stoga, kada su u pitanju pare, sponzorstvo, donatorstvo, marketing… moramo reći još nešto, nešto što neće rešiti problem ali bi trebalo da osvesti, ‘’otvori oči’’, ukaže…

Naime, živimo u vremenu trijumfa egoizma i neverovatne strasti za posedovanjem. Kod mnogih ljudi se uobličava sve više "tržišni" i "zgrtački" karakter. Za njih je postalo važnije imati (primati, dobijati, posedovati, sticati) nego biti (postojati, živeti). Stil života savremenog čoveka, uprkos svim dostignućima i parolama o humanosti i solidarnosti, ne pogoduje onima koji su u situaciji da im je pomoć potrebna, da je maltene pitanje egzistencije i opstanka.

Kod nas se može čuti i pročitati da takvog duha, etike i praktične spremnosti kod većine više gotovo i nem, čak – na žalost – ni kod onih koji objektivno imaju dovoljno (nećemo reći više no što im treba) – jer niko, s pravom, ne misli da ima toliko - i realno bi mogli da pomognu drugima. No, uprkos svim anomalijama savremenih društava i egoizma koji je zahvatio skoro sve, solidarnost i pomoć kao kategorije na sreću još nisu upotpunosti izumrle u našem narodu – naročito kod nesebičnih pojedinaca i koliko toliko dobrostojećih organizacija i kompanija. Naprotiv. Spremnost da se pomogne, ovoga puta fudbalskom klubu iz svoga mesta, jasno govori o jednoj velikoj i duboko smislenoj potrebi čoveka da učini dobro delo, da daruje za svoju dušu, da se, što bi narod rekao - „oduži Bogu i narodu”. Pružajući pomoć „na poziv voljenog kluba svog”, plemeniti ljudi zaveštavali bi i ostavljali trajna dobra svom selu. A ono, selo i njegovo stanovništvo, im to neće zaboraviti, pamtiće, pričati o tome, beležiti u svojim analima i biti zahvalni! Jer, u svakom društvu i narodu u svim epohama ima nevoljnih i nemoćnih, hendikepiranih, onih koji ne mogu da obezbede sebi uslove za život. Sudbina takvih zavisi od drugih.

Pomoć u tom kontekstu nije samo etička kategorija dostojna poštovanja, već uslov opstanka mnogih. Briga o nevoljnim i nemoćnim ne može da zavisi samo od deklarativno proklamovanog milosrdnog duha, čovekoljublja i dobrotoljublja pojedinaca, organizacija, kompanija... već pre i iznad svega neposredne i konkretne pomoći, "civilizovane" ljubavi, jednog solidarnog i integralnog humanizma svih.

Takva civilizacija stvara se prvenstveno na temeljima vere i ljubavi, na hrišćanskom etosu, gde osnovni cilj života postaje pobeda sebičnosti i egoizma, otvaranje prema drugome, davanje sebe i svega što čovek ima drugome, a za uzvrat ne tražeći ništa, ili tražeći ono što primalac pomoći objektivno može i hoće da uzvrati. Kada svega toga postanu svesni svi, pre svega pomenuti u ovom tekstu, Crnjanski sport neće biti bez osnovnih sredstava za egzistenciju! A na Klubu je da organizuje marketing koji će im omogućiti da daju.

Teško, preteško je na kraju rekapitulirati i izvesti rezime rečenog. Moja baba je imala uzrečicu "Od sad ko i do sad". Hajde da ispoštujemo mudrost starih. To je, čini nam se, najrealniji rezime ove priče. A ako u nečem i pogrešimo neka to bude benefit boljitka "’Budućnosti" u budućnosti!

Kako "šlag" na torti je i ovoga puta idealan tim, po ukusu vašeg reportera: Živkov -  Ajdarić  (Stanić),  Kondić -  Mastilo, Kuburović (Bursać), Markov -Vlaučin, Tomin (N.Kovačević), Matić, Dragović (Hovanec) i Prokin (Stojičić).

Piše: Dragan PEJIĆ


Budućnost (SC) 1 : 0 Kozara
Rusanda 1 : 0 Dolovo
Begej 1 : 1 Jedinstvo (BK)
Polet (I) : Borac (S)
Crvena zvezda : Polet (N)
Mladost (O) : BAK
Jedinstvo (V) 4 : 0 Napredak (Č)
Sloboda (NK) 3 : 0 Proleter (BK)
Tabela
Poz Tim Utak Pob Ner Por Bod
1 Jedinstvo (V) 4 3 1 0 10
2 Budućnost (SC) 4 3 1 0 10
3 Borac (S) 3 3 0 0 9
4 Crvena zvezda 3 3 0 0 9
5 Jedinstvo (BK) 4 2 2 0 8
6 Mladost (O) 3 2 1 0 7
7 Begej 4 2 1 1 7
8 Polet (N) 3 2 0 1 6
9 Polet (I) 3 2 0 1 6
10 Sloboda (NK) 4 1 1 2 4
11 Dolovo 4 1 0 3 3
12 Rusanda 4 1 0 3 3
13 Kozara 4 0 1 3 1
14 BAK 3 0 0 3 0
15 Napredak (Č) 4 0 0 4 0
16 Proleter (BK) 4 0 0 4 0