Fudbalski put Miroslava Markovića: Bobek drugi roditelj

19.01.2011 Ž. Radivojević

Zanimljiv je fudbalsko-životni put Miroslava Markovića – Mareta (76) iz Rume.  - U fudbalu sam preko šest decenija - „svodi račune“ popularni Mare - Najpre u rodnoj Jagodini 1948 godine. Kao talentovani devetnaestogodišnjak prešao sam u Partizan, gde sam imao čast da tri godine budem u klubu gde su bili, izmedju ostalih, Zebec, Belin, Čajkovski, Valok, Bobek, Milutinović, Mihajlović… Iz tog perioda, posebno pamtim utakmicu iz 1956. godine, kada smo na čuvenom Nep stadionu, pred oko 90.000 gledalaca igrali protiv Vašaša. Bila je čast tada pojaviti se na takvom stadionu i pred toliko ljudi, a ne još i igrati. Kod rezultata 1:0 za domaćina uspevam da savladam poznatog golmana Kamaraša, iako sam kao čuvara imao reprezentativca Karpatija. Medjutim, sudija iz Čehoslovačke isključuje Bobeka i Zebeca i taj meč gubimo 6:1. Ne mogu zaboravite godine provedene u Partizanu. Lepo sam primljen. Od Bobeka, velikog igraća, čoveka i gospodina,  mnogo sam  naučio, ne samo o fudbalu, već i o životu: bio mi je drugi roditelj!

Za tri godine u Partizanu, Mare je odigrao ukupno 44 utakmice (prvenstvene, kup, medjunarodne i prijateljske) i postigao 30 golova. „Fudbalski put“ odvodi ga, potom, u Slobodu iz Tuzle, gde je proveo šest godina. U tom periodu, kako kaže, postigao je mnogo golova, a učinak iz penala je bio stoprocentan, iako su „s druge strane“ bili i Vidinić, Beara, Krivokuća…U Radničkom iz Kragujevca igra jednu sezonu, a zatim prelazi u Kakanj, gde dobija posao i gde ostaje 14 godina. Jedno vreme kao igrač, kasnije i fudbalski sudija, za kojeg je položio 1964. godine.
- S obzirom da sam bio igrač saveznog ranga, kao sudija brzo sam napredovao i došao do republičkog ranga -  nastavlja Miroslav Marković - Od stručnih lica tadašnje Bosne i Hercegovine dobro sam ocenjen i omogućili su mi da predjem i u savezni rang, tačnije Drugu ligu - Jug. Prelazim u Rumu, gde sam napravio kuću, a sami tim prelazim u Drugu ligu – Zapad,  a vrlo brzo i u Prvu ligu. U saveznom rangu, kao prvi sudio sam preko 200 utakmi ca. Sudio sam i na medjunarodnoj sceni, izmedju ostalog, polufinale Kupa UEFA  Štutgart – Lokomotiva iz Sofije. Glavni sudija je bio čuveni Rauš iz Varaždiuna, a drugi pomoćnik Fazlagić (Sarajevo). Pištaljku sam „okačio o klin“ 1983. godine. Kao kontrolor sudjenja na Saveznom rangu bio sam prilično dugo, izmedju ostalog, i Zoranu Petroviću, poznatom internacionalcu.

Teško je zamisliti bilo kakvu sportsku manifestaciju u Rumi Mareta . Iako je poodavno u penziji, „tu je da se nadje“ i da kao fizioterapeut, sa višedecenijskim iskustvom, pomogne.