XS
SM
MD
LG

Zadovoljni Draganić

Vlado Draganić

Rukometaš Borac m:tela Vlado Draganić dobio je nekoliko dana odmora po završetku Evropskog prvenstva u rukometu, pišer Glas Srpske, pa ima vremena da sabere utiske s velikog takmičenja na kojem se prilično dobro predstavio široj javnosti. Igrom slučaja momak iz Nevesinja dobio je priliku da debituje u reprezentaciji BiH tek na velikoj smotri, a s druge strane su stajali Šveđani. Utisak je da je dobro odradio svoje zadatke, posebno što je od drugog kola morao da svoju prirodnu poziciju na lijevom krilu zamijeni desnim krilom.

– Kući sam, odmaram. Trener Mirko Mikić dao nam je slobodno do ponedjeljka jer Luka Perić, Marko Lukić i ja praktično nismo ni imali odmora – počeo je Draganić priču za “Glas Srpske”.

Dovoljno vremena da premota u glavi proteklih mjesec dana, jer je tada prvi put stigao na okupljanje reprezentacije, a nedugo potom i debitovao na velikoj sceni. I to u 31. godini.

– Velika stvar za mene. Sama činjenica da sam bio na pripremama i radio sa svim tim momcima mi je mnogo značila, a onda kada sam otišao na prvenstvo to je nešto sjajno. Grupa je bila vrlo teška, većina nas je igrala protiv momaka koje smo do tada gledali samo na televiziji. Iako rezultati to možda nisu ispratili dali smo sve od sebe i mislim da u svim okolnostima nismo ni mogli puno bolje – kaže Draganić.

A okolnosti su bile sve samo ne naklonjene Ivici Obrvanu i momcima. Prvo su ih mučile povrede tokom priprema, a virus korona napravio je probleme pred put u Slovačku, a kulminacija se desila nakon uvodnog meča sa Šveđanima. Pozitivne nalaze dobili su svi ljevaci u timu, pa je improvizacija bila neminovna.

Desio nam se najgori mogući scenario. Da je neko birao najgore da se desi to bi izabrao. Krivo mi je zbog lošeg početka meča sa Češkom, kasnije smo se konsolidovali, ali je bilo kasno. Protiv Španije smo odigrali ubjedljivo najbolju utakmicu, šteta što nismo tako odigrali prve dvije i što nismo izdržali do kraja protiv njih – naglasio je Draganić.

Karijeru je počeo u rodnom Nevesinju, zatim nastupao za Leotar i Derventu, a već drugu sezonu je član Borca.

– Kada pogledam da sam igrao protiv jednog od najboljih na svijetu na mojoj poziciji Hampusa Vanea, pa Đoana Kaneljasa, a sa druge strane da sam dijelio svlačionicu s braćom Burić, Nikolom Prceom, Mirsadom Terzićem, Vladimirom Vranješom, kao i na činjenicu odakle sam krenuo, ne mogu da budem nezadovoljan. Hvala mojoj Hercegovini u kojoj sam počeo i svim trenerima. Siguran sam da bismo bili mnogo konkurentniji da imamo uslove bar u pola jednake kakve imaju timovi i reprezentacije sa zapada. Imam naravno još mnogo motiva, prvi je da s Borcem nastavim gdje smo stali, a ko zna možda se otvori i neka prilika da se okušam u inostranstvu. Ranije sam maštao o tome, kao i reprezentaciji i onda kada su ambicije već splasnule desilo se ovo. Poruka je da se u sportu nikada ništa ne može predvidjeti – zaključio je Draganić.