Mladi supertalentovani Aleksa Stanišić pozvan je na pripreme košarkaške reprezentacije Srbije do 15 godina. Dječak koji je pravi biser ne samo čajničkog sporta, već i Čajniča, ovog ljeta je će učestvovati na priprema reprezentacije Srbije dječaka rođenih 2003 i mlađih. Ovakvu čast nije imao niti jedan sportista iz Čajniča, jer poziv Srbije predstavlja gotovo ideal u ovom sportu.

Sam poziv zemlje košarke da je predstavljate, znači mnogo. A taj poziv ne dolazi, ako ga niste zaslužili, ako zaista ne vrijedite ili niste veliki talenat. Obavili smo kratak razgovor za mlađanim Stanišićem koji nije krio dječije uzbuđenje i sreću.

NN: Gdje si bio kad si saznao da si pozvan u reprezentaciju Srbije?

ALEKSA: Baš sam se vraćao sa treninga.

NN: I šta si pomislio? Osjetio? Možeš li nam to opisati?

ALEKSA: Osjećaj je bio nevjerojatan, teško mi je to opisati riječima. Pravim riječima.

NN: Kome si prvo javio?

ALEKSA: Porodici naravno.

NN: Ovo ljeto je posebno za tebe. Kraj osnovne škole, prelazak u Igokeu i poziv u U15 reprezentaciju Srbije. Šta je na tebe ipak ostavilo najjači utisak?

ALEKSA: Pa sve je ostavilo dobar utisak, ali poziv Srbije nekako najviše. Biti na širem spisku U15 reprezentacije Srbije je za mene čast i privilegija. I moram reći obaveza da pokažem više. Sa Igokeom sam bio u kontaktu i prije ovog ljeta.

Drugovi su oduševljeni, treneri su ponosni, sugrađani ističu podršku. Aleksa je najbolji primjer divnog djeteta posvećenog sportu. Od juče od je i putokaz za sve mlade, koji imaju talenta, ali im fali volje za rad i trud.

Aleksa Stanišić. Upamtite to ime. Mi hoćemo. I nadamo se da ćemo u budućnosti često pisati o njemu. Ustvari ne sumnjamo da hoćemo. Sugrađani su jednoglasni u jednom. Svi kažu:

„Srećno Aleksa!“

Aleksa Stanišić