XS
SM
MD
LG

Intervju sa Sanjom Radosavljević: "Porodica je osnova dobre energije!"

Da li si uvek želela da se baviš rukometom? Kako se stvorila ta ljubav prema ovom sportu?

Kad si mlad, da kažem dete, nisi ni svestan nekih stvari pa tako ni ja nisam svesna bila da li želim nešto u tom trenutku. Međutim ljubav koju mi je usadio tata kroz rukomet, znala sam da je to sport za mene. Trenirala sam i atletiku, ali kad me je tata odveo na rukomet, neki instikt i privlačnost je učinila da zavolim kasnije ovaj sport.

Foto: Sanja Radosavljević

Ljudi te pamte kao igračicu Radničkog iz Kragujevca sa kojim si igrala EHF kup, Kup pobednika kupova i kvalifikacije za Ligu šampiona? Opiši nam period u Kragujevačkom klubu?

Definitivno sam privukla "veću pažnju" igrajući za Radnički. Tamo sam otišla kao srednjoškolka i nisam ni sanjala da će mi taj period biti jedan od omiljenih. Sportski, sociološki, obrazovni trenuci su bili sjajni. Divno vreme gde sam završila srednju skolu, upisala Pravni fakultet, sazrela kao igračica i stekla puno pravih prijatelja.

Šta su ti mane a šta vrline na terenu?

Mane mislim da mogu da ispravim kroz neke detalje i individualne treninge. Mislim da mi je najbitnija vrlina tj. moja odlika to što ću na terenu sve da učinim da moja ekipa pobedi stavljajući po strani individualna priznanja.

Foto: Sanja Radosavljević

Da li je važna podrška porodice za uspeh u rukometu?

Porodica je osnova dobre energije. Moj tata je neko kome sam najviše zahvalna. Svaki uspeh i priznanje jednim velikim delom je usadila moja porodica. I najlepše mi je kad to proslavim sa njima!

Foto: Sanja Radosavljević

Trenutno igraš u Mađarskoj. Klub Vac se trenutno nalazi na 5. poziciji sa 14 bodova. U drugi deo prvenstva ušle ste porazom od ekipe Alba Fehervar? Da li će Vac i ove sezone biti na Evropskoj sceni? Koja su tvoja očekivanja?

Iskreno, nismo očekivali taj poraz od Albe-Fehervar ali u sportu moraš da osvojiš bodove na terenu a ne ranije "na papiru". Nije nas poljuljao poraz već nas je naučio lekciju i nadam se da ćemo sezonu završiti kako smo planirali. Volela bih da sledeće sezone igramo EHF Kup i to plasmanom u ligi moramo da ostvarimo.

Opiši nam Mediranske igre 2013. godine u Turskoj kada ste osvojile zlatnu medalju?

Mediteranske igre u Turskoj 2013. su bilo moje prvo veliko takmičenje sa A reprezentacijom i kao potpuni utisak vratila sam se kući sa zlatnom medaljom.

Pored Meditranskih igara iza sebe imaš i treće mesto na Univerzijadi u Gvangžuu. Reci nešto o tom takmičenju?

U Južnoj Koreji je bilo zanimljivije zbog tog osećaja apsolutno druge kulture. Voz kojim smo isli preko 300km/h, ljudi, predeli i naravno taj osećaj kao da smo na Olimpijadi sa sve olimpijskim selom, organizacijom i celim takmičenjem.

2015. i 2018. si učestvovala na Svetskim prvenstvima na kojima reprezentacija Srbije nije došla do medalje. 2015. u Danskoj ste bile na 15. poziciji dok je situacija u Francuskoj bila nešto povoljnija gde ste uzele 9. mesto. Šta treba popraviti da bi reprezentacija došla do boljeg plasmana?

Da ne bih ulazila u detalje i analizirala svako takmičenje ponaosob, objedinila bih sve zajedno. Mislim da su mali detalji i trenuci bili presudni, pa čak i sreća. Nekoliko golova, nekada i bod, nas je delio od plasmana u 1/4 finale a da ne kažem nekad i u 1/2 finale. Imamo vrhunske igračice koje igraju u najjačim ligama, sjajne osobe i saigračice, tako da se nadam na nekom sledećem prvenstvu da ćemo pokazati svoj pravi i istinski kvalitet.

Opiši svoje lične ambicije koje želis da ostvariš?

Ambicija je vrlo bitna za sport i to je nešto što nas gura napred. Uvek želim da pobeđujem i da moj tim igra u vrhu. Sa klubom želim da smo, u ovoj najjačoj ženskoj ligi na svetu, uvek u vrhu i da pokušamo da budemo standardni član nekog Evropskog takmičenja. Sa reprezentacijom se nadam da ćemo na leto izboriti plasman na Svetsko prvenstvo, ostvariti dobar rezultat tamo a potom se i plasirati na Olimpijske igre u Tokiju 2020.

Reci nam za kraj šta je najbitnije da se dođe do uspeha?

Od tate sam nasledila sportske gene, a od mame upornost. Mislim da je želja za konstantnim napredovanjem formula uspeha. Samopouzdanje, konstantno ponavljati "istrajaću dok ne uspem" i verovati u to. I naravno"never give up".